Prvi počeci «bijelog sporta» u Varaždinu
Prvi počeci « bijelog sporta» u Varaždinu sežu još u prošlo stoljeće. Prema jednom kroničaru tog vremena, « tenis je već prodro u Varaždin, igrali su ga artiljerijski oficiri , njihove supruge i kćeri, u Topničkoj vojarni na kraju nove varoši, u kojoj je tada bilo uređeno vrlo lijepo igralište za tenis». Među prvim igralištima na prijelazu dvaju stoljeća bila su još ona pri Domobranskoj vojarni (kod kolodvora), igralište husara u Graberju, u gradskoj „Gombaoni“ i kraj velodroma. 1907. godine varaždinski „Sokol“ uvodi novu granu u svoj program tjelesnog vježbanja, a to je „Lawn tennis“. I prema godišnjem izvještaju Gimnazije od 1910/11. godine ta se vrsta tenisa igra na satovima tjelesnog odgoja, a njime se također bave i članovi „Gimnazijskog športskog kluba“ (GŠK)
U to je doba tenis smatran „otmjenim sportom“ dostupnim isključivo „višim“ slojevima društva, a imao je sportsko rekreacijski karakter. Igrališta su bila sive boje, s ciglom omeđenim graničnim linijama, a većina ih je poslije I. svjetskog rata zapuštena.
U Slavenskoj je ulici 1923. godine napravljeno privatno igralište, vlasnik kojega je bio bankovni činovnik Hršak. Na njemu su igrali pojedinci koji su ispunjavali uvjet visoke godišnje članarine. U tom razdoblju tenis u Varaždinu stječe sve više poklonika, ali i dalje prevlast imaju imućniji. Odigravani su momčadski susreti sa Zlatarom, Marijom Bistricom, Čakovcem i Opekom. Igrale su i žene, među kojima se posebno isticala Helena Kunart. Iz tog vremena ostaje podatak da je Varaždinka Fricika Bliss 1928. godine došla do finala turnira u Zagrebu.
Klub između dva svjetska rata
Početak organiziranog igranja tenisa u Varaždinu¸ započinje 1934. godine. Tada su u sklopu Športskog društva „Slavija“ napravljena tri teniska igrališta iza sjevernog nogometnog gola. U to doba u varaždinskoj Gimnaziji predavao je Dragutin Fridrich, svestran sportaš i sportski pedagog (atletičar, klizač, teniski i nogometni reprezentativac, hokejaš). Njegov doprinos razvitku varaždinskog tenisa zaista je velik. On je postavio temelje generaciji koju su sačinjavali Artur Takač, Janko Takač, Adolf Sukal, prof. Zvonimir Suligoj, Zlatko Koprek, Miroslav Skuhala, Predrag Brixi. Iste godine Artur Takač postaje omladinski prvak države, a bilježe se i momčadski uspjesi. Vrijedna je pobjeda protiv susjednog ČŠK iz Čakovca sa 4:1, u redovima kojih je nastupao kasniji državi prvak M. Branović. Za Varaždince su igrali Baraća Takač, Miščin i Suligoj. Iz te je generacije varaždinskih tenisača Predrag Brixi postao istaknuti teniski teoretičar, rukovodilac prvih teniskih škola u Hrvatskoj i autor stručnih teniskih knjiga,članaka i brošura.
Na prvom prvenstvu kluba 1938. godine prvi je bio Predrag Brixi koji je u polufinalu pobijedio Miroslava Skuhalu, a u finalu Zlatka Kopreka. Najbolje plasirani Varaždinac na rang listi 1940. bio je Predrag Brixi koji je zauzeo 8. mjesto iza Františeka Koželuha.
Nesumnjivo je u razdoblju između dva svjetska rata u sportskom Varaždinu tenis bio među najkvalitetnijim sportskim granama.
Klub četrdesetih
Nakon rata, 1945. godine, ratom uništena teniska igrališta popravljena su i osposobljena za igru. U sklopu tek osnovanog RFD „Tekstilac“ oformljena je i teniska sekcija pod vodstvom Miroslava Skuhale. Teniski klub „Slavija“ prešao je u tenisku sekciju pri Radničkom fiskulturnom društvu „Tekstilac“. Već na prvom poslijeratnom državom prvenstvu u Zagrebu zapažen je uspjeh tenisača „Tekstilca“.Titulu omladinskog prvaka osvaja Vladimir Petrović, seniori Miroslav Skuhala i Predrag Brixi su među osam, a Zlatko Koprek među 16 najboljih tenisača od ukupno 124 igrača.
U zimi 1946. godine počela je s radom teniska škola koja je u početku bila u Gombaoni (Srednjoškolac) da bi se ubrzo preselila u dvoranu OŠ Kraljice Marije (1. OŠ). Školom u kojoj je bilo preko 100 djece rukovodio je Miroslav Skuhala. Među prvim demonstratorima osnova bijelog sporta u toj teniskoj školi bio je Josip Palada, proslavljeni as jugoslavenskog tenisa. Iz te škole razvili su se mnogi dobri igrači među kojima kasnije i prvak države Kamilo Keretić.
Tih prvih poratnih godina u Varaždinu gostuje reprezentacija Ljubljane koju je „Tekstilac“, u sastavu Helebrant, Petrović, Goldoni, Banjaj, Koprek i Skuhala porazio sa 7:4. Za Tekstilac je van konkurencije nastupila i državna prvakinja Marica Crnadak. U novinskom članku pod naslovom «LIJEPA I UVJERLJIVA POBJEDA TENISAČA TEKSTILCA NAD REPREZENTACIJOM LJUBLJANE je između ostalog zabilježeno: …“Najljepši i najuzbudljiviji susret bio je između prvaka Slovenije Razboršeka i Miroslava Skuhale. Sigurniji Skuhala pobijedio je dobrog Slovenca u tri seta. Staloženi Koprek sigurno je pobijedio svog renomiranog protivnika Banka i dokazao još jednom da je najsigurniji igrač svoje momčadi. Mladi Petrović, juniorski prvak države, pobjedom nad Bleiweisom dokazao je da stalno napreduje te obećava da će se razviti u vrlo dobrog igrača“. U odbor novo osnovanog kluba ušli su Kurtalj Ivan – predsjednik, Skuhala Miroslav – tajnik, Helebrant Franjo – blagajnik i Koprek Zlatko – ekonom.
Klub pedesetih
Ubrzo iz teniske škole izlaze nadarena teniska imena, primjerice Alka Keretić koja je prvo peta, a potom i treća na rang listi najboljih omladinki tadašnjoj državi. Vladimir Petrović, a nešto kasnije i Kamilo Keretić, odlaze u zagrebačke klubove, gdje nastavljaju svoj razvoj, dopiru do reprezentacije i osvajaju po dva naslova državnih prvaka: Petrović 1953. i 1954, a Keretić 1957. i 1958. godine.
Na Skupštini RŠD «Tekstilac», 17. 3. 1957. osnovan je teniski klub «Tekstilac».
Zahvaljujući marljivom radu bilježe se novi uspjesi. Tako 1957. godine TK «Tekstilac» bilježi najveći do tada klupski uspjeh – osvaja momčadsko prvenstvo republike. Redom su bili pobijeđeni ZTK sa 7:0, «Metalac» sa 4:3, «Opatija» sa 4:3 i «Samobor» sa 4:3. nakon toga Skuhala, B: Bajsić, Kalafatić, Holi, Lukač i Mavrović sa 5:2 dobivaju susret sa zagrebačkim «Borcem» i tako postaju članovi najkvalitetnijeg saveznog razreda.
Potkraj šestog desetljeća Varaždin je organizator velikog broja zanimljivih teniskih priredbi. U kolovozu 1957. godine u Varaždinu je nastupila Davis Cup reprezentacija Monaka, te sa tenisačima Tekstilca odigrala prijateljsku utakmicu. Za Monaco su nastupili braća Borghini i Landau, a za Tekstilac novi državni prvak Keretić, Skuhala, Bajsić Boris i Holi. Varaždinci su dobili susret sa 5:2.
Godine 1958. 2. svibnja, teniski klub «Tekstilac mijenja ime u teniski klub «Varteks». Prvi susret pod novim imenom TK «Varteks» odigrao je 2. svibnja 1958. godine te u Varaždinu pobijedio ekipu TC «Augsburg» iz Njemačke rezultatom 5:4. U momčadi «Varteksa» igrali su kao gosti Keretić i Panajotović tada prvi i četvrti sa državne rang liste.
Gostuje Davis Cup ekipa Monaca, zatim TC «Augsburg» , a od 1 – 4. rujna 1957. godine održava se i I. Otvoreno prvenstvo Varaždina koje se od tada upriličuje svake godine, a postaje i internacionalno.
Klub šezdesetih
Značajan datum u djelovanju sada već TK»Varteks» jest proljeće 1959. godine kada je sagrađen novi stadion sa tri igrališta. Teniska škola daje nove talente, a na terenima je sve više mladih. Slijedi još jedan bljesak seniorske momčadi. Godine 1963. “Varteks” se ponovo plasirao u finale momčadskog prvenstva Hrvatske. Na putu do finala tenisači su pobijedili “Drvodijelac” iz Virovitice, “Opatiju” u Opatiji sa 6:1, “Medveščak 2.” u Varaždinu i momčad “Splita” u Splitu rezultatom 4:3. U finalu je “Varteks” izgubio od “Elektrostroja” iz Zagreba, ne dobivši ni jednu igru.
Mladi sve više prodiru i skreću pažnju na sebe. Od 1964. godine započinje vladavina varaždinskih pionira i juniora u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Boško Kanoti postaje dvostruki prvak države u pionirskoj i juniorskoj konkurenciji. Pojedinačno i u parovima. Mikac Željko prvak države do 12 godina, Vlatka Husnjak (Švarc) i Vesna Kelenc (Petrina) prvakinje države u juniorskoj, a kasnije i seniorskoj konkurenciji. Velimirović Milan, Prpić Davorin i Dugandžić Marijan u vrhu su omladinskog tenisa u državi. Najuspješniji među njima Boško Kanoti nosilac je pet titula državnih prvaka, Vlatka Husnjak i Vesna Kelenc višestruke su prvakinje u igri parova za omladince, a 1975. godine donijele su gradu i klubu prvi tada, seniorski naslov prvaka države.
Ovi vrijedni rezultati plod su sistematskog, marljivog i stručnog rada trenera kluba. U razdoblju tih najvećih uspjeha mladih igrača “Varteksa“, kao treneri su djelovali: Boris Bajsić, Nikola Pevec, Zvomimir Bajsić, te Milan Holi, koji se u radu kluba naročito isticao kao trener i organizator, te je za takav rad dobio i zlatnu plaketu od Teniskog saveza Jugoslavije.
Klub je sedamdesetih godina raspolagao sa sedam igrališta (pet zemljanih i dva asfaltna). Izgrađene su nove klupske prostorije.
Rad s djecom odvijao se u tri kategorije:
- teniska škola (Skuhala),
- napredni učenici teniske škole (Dugandžić),
- natjecateljska ekipa pionira (Kanoti).
Sistematski rad urodio je plodom, pa tako iz teniskih škola ponovo izlaze imena koja postižu rezultate na nivou Hrvatske i bivše Jugoslavije.
Klub sedamdesetih
Veći rezultati javljaju se sredinom sedamdesetih. Odlične rezultate postižu Robert Orlić, Mario Kušić, Radan Vertuš, Jasmina Peić, Suzana Hrastić. Davorin Prpić ,sredinom sedamdesetih prelazi u zagrebački Medveščak te uz odlične rezultate u pojedinačnoj konkurenciji osvaja i tri puta naslova državnog prvaka u momčadskoj konkurenciji.
I dok juniorski igrači sedamdesetih godina zapravo još nisu izrasli u iskusne seniore, javljaju se nova imena varaždinskog tenisa: Damir Štajcar, Zoran Patekar, zatim Dubravko Šafarić, te Dubravka Habek. Tada počinje sa uspjesima jedan od najtalentiranijih igrača kluba Marčelo Manola, prvak države do 14 i 16 godina, 2. na državnom prvenstvu do 18 godina te kasnije solidan igrač na profesionalnim turnirima. Najistaknutiji tenisač grada Varaždina, od samih početaka razvoja tenisa u ovom gradu pa do danas – Saša Hiršzon, u tom periodu je državni prvak do 12, 14, 16, 18, godina, 5. na svijetu do 12 godina, mnoštvo osvojenih turnira u svim dobnim kategorijama, te mnogobrojni nastupi za Davis Cup reprezentaciju Hrvatske. Saša Hiršzon po mnogim stručnjacima je među najboljim tenisačima koje je Hrvatska imala.
Nakon generacije iz šezdesetih i sredine sedamdesetih godina klub se je ponovno mogao pohvaliti sa nekoliko van serijskih igrača. Natjecatelje u tom periodu vodi i trenira Marijan Dugandžić.
Nastanak još jedne uspješne generacije realan je ishod zahvaljujući ljudima koji su brinuli o klubu. Teniski klub dobiva još dva nova terena, pa je sad ukupan broj terena 9 (sedam zemljanih i dva asfaltna). Veliku potporu dao je i tekstilni kombinat “Varteks”, bez čije se pomoći mnogo toga nije moglo napraviti.
Postiže se visok stupanj suradnje sa stranim i domaćim klubovima, pa osamdesetih godina bilježimo veliki broj prijateljskih susreta u svim kategorijama tenisača, od veterana, do onih najmlađih. Ako spomenemo podatak da je TK “Varteks” u jednom razdoblju imao četiri seniorske ekipe, dvije juniorske i pionirske, onda možemo govoriti o vrlo uspješnom razdoblju varaždinskog tenisa.
Klub osamdesetih
Godine 1981. na terenima TK “Varteks“ organizirano je državno prvenstvo za seniorke i seniore, a zbog dobre organizacije, 1982. godine organiziran je Davis Cup susret između Norveške i Jugoslavije.
U to vrijeme, intenzivne aktivnosti kluba prepoznaju se i prema broju turnira koji su se održavali na terenima TK “Varteks“. To su bila natjecanja u kategorijama do 12 godina (današnji Vindi kup), 14 godina, 16 godina (današnji Forma kup), te jedan od najjačih turnira seniorske kategorije “Yassa“ kup. Danas se OP Varaždina igra pod različitim sponzorskim imenima i jedan je od jačih seniorskih turnira u Hrvatskoj. Zasigurno je najviše pažnje starijih ljubitelja tenisa privlačio “Mikićev memorijal”, turnir veterana koji se i danas održava u čast jednog od najvećih zaljubljenika u tenis i najagilnijih predsjednika kluba Slavka Mikića.
Posebna pažnja u to vrijeme posvećivala se prijateljskim odnosima iz zemlje i svijeta; najznačajniji su susreti s talijanskim klubom Montale, češki Pšerov, te Moste, Čakovec, Koprivnica, Trešnjevka itd.
Osamdesete godine bile jedne od najboljih godina u povijesti tenisa u gradu Varaždinu.
U gradu niču novi talenti koji su u juniorskoj i u seniorskoj kategoriji ostavili trag u povijesti našeg kluba i Hrvatske. Tu je svakako potrebno spomenuti prije svih Željka Krajana, pa zatim Sašu Gregorinčića, Tihomira Godeca, Zorana Čubru, Tomislava Troppa i Tomislava Ježovitu, a nešto kasnije i Igora Likića i Mislava Hižaka. Željko Krajan najdalje je došao u svom teniskom razvoju, igrajući tada svjetske juniorske turnire na kojima postiže značajne rezultate. Kasnije Željko postiže odlične rezultate i u seniorskoj konkurenciji. Član je Davis Cup reprezentacije, te se je zahvaljujući odličnim igrama na profesionalnim turnirima izborio za 80. mjesto na ATP rang listi. Saša Gregurinčić i Mislav Hižak državni su prvaci u seniorskoj kategoriji, Zoran Čubra, Tihomir Godec, Tomislav Ježovita, i Tomislav Tropp osvajali su turnire u juniorskoj i seniorskoj kategoriji u Hrvatskoj. Igor Likić tri je puta igrao u polufinalu državnog prvenstva za seniore.
Klub devedesetih
Godina 1996. značajna je za TK “Varteks ” . Predvođeni vlastitim snagama Hiršzonom, Krajanom, Manolom, Čubrom, Gregurinčićem, Troppom te nekim pojačanjima iz drugih klubova osvajaju klupsko prvenstvo Hrvatske. Nakon tog uspjeha teniski klub „Varteks“ tri puta igra u finalu Play Off-a, ali ne uspijeva u završnici osvojiti prvenstvo.
Druga ekipa TK „Varteks“ igra u tom razdoblju, s promjenjivim uspjehom u II. Teniskoj ligi, a treća ekipa sastavljena od juniora je redovito u vrhu treće lige.
U teniskom klubu „Varteks“ unatrag nekoliko godina igra i trenira i Karolina Šprem, najbolja igračica FC reprezentacije i Hrvatske, što daje novi poticaj nadolazećim igračima i igračicama.
Razvija se nova generacija uspješnih igrača i igračica: Hrvoje Šipuš, Tin Pongračić, Monika Leček, Ena i Lana Herjavec, Anja Benjak, Margareta Đuras i drugi.
Klub dvijehiljaditih
U to vrijeme klub ima više od 200 članova od kojih je veliki dio mlađih, polaznika teniskih škola i natjecatelja. Prva ekipa natječe se u prvoj teniskoj ligi, a druga ekipa u trećoj. Dvije ekipe do 14 i 18 godina natječu se na državnom momčadskom prvenstvu. Osim već svima dobro znanih rezultata reprezentativaca Karoline Šprem i Željka Krajana, treba svakako istaknuti dva naslova državnih prvaka u seniorskoj konkurenciji koje su za klub osvojili Tamara Bunić i Mislav Hižak. Klub raspolaže sa sedam vanjskih terena, dvije dvorane sa po dva terena, restoranom te pratećim sadržajima. Na čelu kluba je agilni predsjednik g. Zlatko Horvat. Teniski klub Varteks dobitnik je Plakete grada Varaždina za 2004. godinu.
Klub posljednjih 15 godina
Nadarene i uspješne mlade igrače i igračice u posljednjih petnaest godina predvodi Hrvoje Plukavec i Doris Ptiček, državni reprezentativci u kadetskoj i juniorskoj kategoriji. Odličnim rezultatima mogli su se pohvaliti i Ena Kocijan, Dorotea Vrbanec, Juraj Koščec, Paula Šimunić, Nika Svetec, Čepin Ivan. Svi oni bili su na rang HTS-a listi među deset prvoplasiranih, a najbolji među njima Plukavec i Ptiček bili su vodeći na rang listi. Taj period bio je zlatno doba Varteksovog novog vala mladih natjecatelja. Tu generaciju uspješnih igrača, od početne teniske škole, trenira Marko Dugandžić. Nešto mlađi natjecatelji koji također ostvaruju zavidne rezultate na turnirima HTS-a i produkt su uspješne škole tenisa TK Varteks predvođeni Larom Hrašćanec, su: Tomo Vertuš, Rebeka i Karlo Cindrić, Vid Skenderović, Ena Poljan, Lea Hiršzon koje trenira Margareta Đuras.
Treba svakako napomenuti novi val mladih talenata s kojima radi cijeli stručni tim klupskih trenera. To su: Lara Likić, Rian Bregović, Noa Šimek, Bartol Tuđan, David Mikić, Rea Godinić, Iva Tuđan, Ema Štajcar i Matej Godinić.
Teniski klub Varteks trenutno ima preko 250 članova od polaznika teniske škole i natjecatelja do rekreativnih igrača i veteranki.